< >DROGA U CRNOJ GORI

   a li ce Crnogorac 21 vijeka citati unucima "Primjere cojstva i junastva" - uz dzoint? Koliko ce etika vojvode Miljanova biti spojiva sa opojnim ukusima droga? Ova i mnoga druga pitanja namecu se nakon naglog "procvata" narkomanije u Crnoj Gori, kao i zabrinjavajuce kolicine narkotika koja se, u posljednje vrijeme, ovdje plijeni. Buducnost ce, umnogome, biti odredjena time da li ce drustvo moci da odgovori na izazove vremena, a dizajn Crnogorca za novi milenijum bice rezultat ovog suocavanja. Nedavna smrt jedne maturantkinje u Podgorici tuzno je upozorenje da droga u Crnoj Gori nije sporadicna pojava, vec njeno konzumiranje postaje navika zabrinjavajuceg broja mladih. Narkomanija ima vise lica, ali tek ono sa maskom smrti cini da o njoj pocinje da se razmislja kao o ozbiljnom fenomenu. Na- zalost, smrt kuca samo jednom. Narkomanima je u Crnoj Gori trebalo dugo da postanu heroji ulice. Pomenuti primjeri cojstva i junastva ni kod mladjeg svijeta do skoro nijesu bili spojivi sa iglom i spricem, travom i kokainom. Trebalo je da dodje do velikog loma da bi se stvari promijenile. Devedesete ce ovom prostoru donijeti ne samo propast drzave, vec i slom svih dotadasnjih sistema vrijednosti. Otvarajuci Pandorinu kutiju svih niskih strasti, preko kojih je vladao, Milosevicev rezim je dozvolio i duhu narkomanije da se ovdje razbaskari. Crna Gora je za narko-dilere postala izuzetno interesantna prije nekoliko godina, nakon nemira u Albaniji. Haoticno stanje, tada proizvedeno, ostalo je i do dan-danas. Takva situacija kod prvog komsije, pogodovala je razvijanju svih zabranjenih poslova. Kako je trgovina drogom postala, maltene, tradicionalni posao Albanaca, nije zacudilo kada su usred susjedne drzave uskoro pocela da nicu polja marihuane. Sve ne bilo toliko strasno da nekada cuveni "Put svile", danas "Put opijuma", jednim svojim krakom ne doseze i do Albanije. Iz Avganistana i Pakistana, oblasti poznatijih kao "Zlatna kifla", preko Rusije i Turske, do zapadne Evrope, vode savremeni putevi droge. Avganistan je danas najveci proizvodjac opijuma na svijetu. (Opijum je, da podsjetimo, osnovna sirovina od koje se pravi heroin.) Velike kolicine droge, koje se u posljednje vrijeme plijene, najbolji su dokaz da je Albanija postala slobodna zona za narko-dilere. Da se posao preko Albanije zahuktava, svjedoce i podaci koje smo dobili od podgorickog Centra bezbjednosti.

   U podgorickoj policiji nam kazu da je citavu granicu sa Albanijom nemoguce kontrolisati, a upravo iz tog pravca dolazi oko 90 posto opojnih droga u Crnu Goru. Ovdasnja policija samo povremeno prekida lanac koji ide preko crnogorske teritorije, nemajuci kontakta ni sa krajnjim naruciocima ni sa dobavljacima. Roba iz Albanije preko Crne Gore ide prema Republici Srpskoj i Hrvatskoj, a jednim dijelom i prema Srbiji. Na ulici, posao funkcionise tako sto dileri, stvaranjem pet-sest zavisnika od klinaca boljestojecih roditelja, mogu sebi da obezbijede sasvim ugodan zivot. O velicini profita govori podatak da kilogram marihuane u Tuzima kosta 150, a u Budimpesti vise od hiljadu njemackih maraka.

   Poslednjih se godina dio droga iz tranzita zadrzava u Crnoj Gori, sto je i dovelo do toga da narkomanija postane dio nase svakodnevice. Ako krupniji kapital udje u poslove tranzita droge preko Crne Gore, tek cemo se tada suociti sa teskim problemom. Kako mladi nemaju dovoljno novaca za "teske" droge, u Crnoj Gori je tabletomanija cesca pojava od same narkomanije. Trodoni, artani, leksilijumi, bensedini i ostali jaki sedativi i analgetici, u kombinaciji sa alkoholom, sasvim su "pristojna" zamjena za pravu drogu. Zbog sve vece upotrebe tableta - i cinjenice da su srednjoskolci postali glavne musterije u privatnim apotekama - odnedavno se one mogu kupovati samo uz ljekarski recept. Kako zakonitosti trzista droge idu ispred logike obicnog zivota, nije cudo sto su se Crnogorci nasli zateceni ovim do sada nepoznatim fenomenom. Jos prije par godina Rade Kosovic, psihijatar iz Niksica, zalagao se za otvaranje dispanzera za lijecenje bolesti zavisnosti. Medjutim, u to vrijeme se jos uvijek mislilo da se radi o sporadicnoj pojavi, pa drzava nije reagovala na takav zahtjev. Slicno su se ponasali i roditelji. Ako su i culi da se djeca drogiraju, za njih su to obicno bila necija tudja djeca. Na ovaj nacin se izgubilo nekoliko dragocjenih godina. Ignorisano je i ono sto se moglo golim okom vidjeti. U novonastaloj situaciji, crnogorski dvostruki moral ce se pokazati kao dodatni problem. Roditelji uglavnom zataskavaju, plaseci se javne diskriminacije sebe i svog djeteta. Kako se narkomanija tesko lijeci ako se blagovremeno ne reaguje, prikrivanje sopstvene "sramote " najcesce se tragicno zavrsava. Nedavno je u jednoj podgorickoj osnovnoj skoli bilo organizovano predavanje o narkomaniji na koje su bila pozvana i djeca i roditelji. Dosla su - slovima i brojem - cetiri roditelja i cetiri ucenika. Lijecenje narkomana van Crne Gore dugo je smatrano pravim rjesenjem. Po podacima iz podgoricke bolnice, moglo bi se reci da je i dalje tako, jer je '98. bilo osam klinicki lijecenih pacijenata, a naredne - sedam. Da li su ovi podaci odraz pravog stanja kod nas, ili se nesto krupnije iza brda valja?

   U februaru ove godine, Zavod za zdravstvenu zastitu iz Podgorice uradio je epidemiolosko istrazivanje medju djecom uzrasta od 14 do 18 godina. Prema dobijenim podacima, 0,9 posto djece stare 14 godina priznalo je da su probali drogu, 2,3 procenata je bilo u prilici da je koristi, odnosno nudjena im je, a 11,7 posto saopstava da im drugovi ili drugarice koriste drogu. Jezik brojki moze zavarati, ali podatak da je medju stotinu djece do cetrnaest godina makar jedno uzivalo drogu - sokira. 

   Kod sesnaestogodisnjaka odgovori na ista pitanja su sljedeci: 3,2 posto je probalo drogu, 11,6 posto je nudjeno da proba, a 28,6 procenata izjavljuje da njihovo drustvo koristi drogu. Medju osamnaestogodisnjacima, njih 13,3 % je probalo neku drogu, 30,7 % je bilo u prilici da je proba, a cak 49,3 % izjavljuje da se u njihovom drustvu koristi droga. Dakle, svaki drugi srednjoskolac svakodnevno je u posrednom kontaktu sa drogom.

   Vjerovatno su ovi alarmantni podaci ucinili svoje, pa su ministarstva prosvjete i zdravstva, zajedno sa lokalnim vlastima u Podgorici, uradili Program prevencije narkomanije u osnovnim skolama. Autori ovog projekta, epidemiolozi dr Boban Mugosa i dr Dragan Lausevic, zajedno sa psihologom Andjom Backovic, posli su od cinjenice da se zavisnost od droga tesko lijeci i da je prevencija jedina prava odbrana. Opredjeljenje da se sa programom prevencije pocne u osnovnim skolama govori da se starosna granica uzivalaca droga pomjerila nanize. Da nijesu prazne price o tome da marihuanu puse osnovci, potvrdila je i navedena anketa. Takodje, istrazivanja i u svijetu i kod nas pokazuju da su mladi najranjiviji i najnezasticeniji na prelazu iz puberteta u adolescenciju. Ovaj korisni program prevencije, medjutim, nece puno znaciti ako ne bude dio jednog cjelovitijeg pristupa fenomenu narkomanije.

   Na nedavnom savjetovanju o drogama u Budimpesti, jedan od agenata D.E.A. (americka agencija za borbu protiv narkomanije), izrazio je sumnju da se porast broja zavisnika moze zaustaviti. Ovo je saopstio govoreci o problemu narkomanije u istocnoevropskim zemljama, a imajuci u vidu iskustvo Sjedinjenih Americkih Drzava. Americko drustvo se poslije dugogodisnje borbe protiv ove pojave zadovoljilo tek kontrolisanim trendom rasta. Polazeci od ovih saznanja, Crnoj Gori - ako se uopste uhvati u kostac sa problemom - predstoji mukotrpan i dugotrajan rad.

   Dr Boban Mugosa smatra da bi ova akcija mogla da ima pozitivne rezultate ako pocne od petog razreda osnovne skole i bude se konstantno provodila do cetvrtog razreda srednje. Tek dugogodisnji rad sa djecom moze da donese konkretne rezultate u borbi protiv narkomanije.

   Samo: da bi se neki problem uopste rjesavao, trebalo bi prvo da se identifikuje. Trenutno u Crnoj Gori postoje potpuno oprecne procjene broja uzivalaca i ovisnika o opojnim drogama. Anketa Zavoda za zdravstvenu zastitu, koja je uradjena u 38 crnogorskih skola, trenutno je jedini dokument na osnovu kojega se mogu izvoditi bilo kakvi zakljucci. Cinjenice da se marihuana u podgorickoj gimnaziji pusi normalno po hodnicima i toaletima,  da se heroin u istoj skoli moze lako nabaviti, da vecernji izlasci srednjoskolaca petkom i subotom prolaze obicno uz dzoint i alkohol, mogu da navedu na dalekosezne zakljucke, ali i ne moraju. Dr Mugosa naglasava da treba razlikovati narkofile od narkomana i da prisustvo droge u nasoj sredini, kao i cinjenica da ju je veliki broj mladih probao, ne mora da znaci i da postoji veliki broj ovisnika. Navedena anketa je pokazala da se i kod nas, kao i u svijetu, droga najcesce proba iz radoznalosti. Ako polovina anketiranih izjavi da nema dovoljno znanja o ovoj pojavi, jasno je da bi prava informacija mogla mnogo da pomogne. 

   Dok se ne budu osnovale ustanove specijalizovane za bolesti zavisnosti, dok ne budu ustanovljena savjetovalista,  stajace se u mjestu kada je rijec o narkomaniji u Crnoj Gori. Za posljednja tri mjeseca pet mladih ljudi je stradalo od posljedica konzumiranja razlicitih droga, iako se ti slucajevi zvanicno tako ne tretiraju. Koliko je tek krivicnih djela pocinjeno pod djejstvom droge, a da to nije ni konstatovano. 

   Dok narkomanija u Crnoj Gori bude problem "onih drugih", dotle ce postojati opasnost da se jednoga dana svako od nas suoci sa cinjenicom da mu je dijete narkoman. A tada obicno bude kasno, i za djecu i za roditelje.

Droge sve vise

   Prosle su godine pripadnici podgorickog Centra bezbjednosti zaplijenili: marihuane 76 kg, heroina 64 gr, kokaina 486 gr i hasisa 2 grama. Ove godine, zakljucno sa oktobrom, oduzeto je 709 kg marihuane, 856 gr heroina, 248 gr hasisa i 42 grama kokaina.

   Koliko droge putuje preko Crne Gore pokazuje i svjetska statistika, po kojoj se u tranzitu oduzme svega 7 do 15% od ukupne svercovane kolicine. Tokom prosle godine, protiv 14 lica su podnesene krivicne prijave, dok su ove godine podnesene vec protiv 34 osobe. Prosle godine medju njima nije bilo maloljetnika, a ove - sedam. Starosna dob uzivalaca marihuane krece se od 15 godina na vise, sa tendencijom pomjeranja te granice na jos mladje generacije.

Rade Kosovic, psihijatar:
Prevencija prije svega

   Kako je alkohol naglo osvojio prostore Crne Gore, drugom polovinom proslog vijeka, tako je i droga odjednom usla kroz siroka vrata na nase prostore. Nagli nalet droge iznenadio je sve, pa i nas zdravstvene radnike. Drustvo koje je nespremno da se suprotstavi ovom velikom zlu, na startu je izgubilo bitku.

   Narkomanija je kod nas, nazalost, postala i pojava i problem. Kako je to prevashodno drustvenosocijalni fenomen, a zdravstveni tretman samo jedan od njegovih segmenata, kao psihijatar, smatram da je pogresno usmjeriti njegovo rjesavanje iskljucivo na zdravstvo. Nemam namjeru da ovim amnestiram ljekare. Ali, nazalost, kad se zavisnik javi ljekaru, tada je proces vec znatno odmakao, a rezultati lijecenja obicno nezadovoljavajuci. Stoga, glavna i osnovna uloga drustva u cjelini, pa i ljekara, bila bi preventivna zastita od bolesti zavisnosti. 

   Pubertet i adolescencija najosjetljiviji su i najranjiviji periodi zivota. Tada je naglasena zelja da se sve proba. Mi smo u Niksicu pri Dispanzeru za mentalno zdravlje pokusali da razvijemo prevenciju. Kroz savjetovalista i edukacije pomazemo ne samo postojecim zavisnicima, nego i potencijalnim zrtvama droge. 

   Nazalost, u danasnjoj Jugoslaviji imamo samo jednu referentnu bolnicu, u Beogradu, sa izuzetno ogranicenim kapacitetima. Ambulantni tretman, bez bolnickog, kod vec postojecih zavisnika daje izuzetno slabe rezultate. Kroz nas Dispanzer za mentalno zdravlje je za posljednjih nekoliko godina proslo oko osamdesetak narkomana prosjecne starosti od 15 - 22 godine. Vecinom muskarci. Najcesce narkoticko sredstvo su marihuana i heroin. Motiv narkomana da se jave za pomoc obicno je pojava apstinencijalnog sindroma (zbog neuzimanja droge). Zatim, javljaju se i pod pritiskom roditelja i porodice. Ima i onih koji dolaze na lijecenje iz zelje da se skinu sa droge, ali i zbog straha od posljedica. Posto mi u Crnoj Gori jos uvijek nemamo uslova za hospitalni tretman, moj bi prijedlog bio da se pod hitno otvori specijalno odjeljenje za bolesti zavisnosti, a da se po medicinskim centrima formiraju savjetovalista i dispanzeri radi preventivnog djelovanja putem tribina, predavanja, filmova i medija o sirenju droge i njenim posljedicama